Katherine Arden: Medvjed i slavuj

Medvjed i slavuj prva je knjiga trilogije Zimska noć, fikcionalna obrada najstarije ruske povijesti, “zemlje Rus’a”, bogato isprepletena slavenskom mitologijom i ruskim skaskama. Roman nije napisala izvorna govornica ruskog jezika niti osoba koja je odrastala formirajući se uz ruske narodne bajke, već američka debitantska spisateljica Katherine Arden zaljubljena u čarobni svijet slavenske mitologije.

Zahvaljujući izdavačkoj kući Mitopeja, čitanje ove knjige predstavlja jedinstveni vizualni, taktilni i čitateljski doživljaj. U limitiranom, luksuznom izdanju ukrašenom plavim ruskim vezom i koricama koje podsjećaju na izrezbarenu daščicu, priča je ispisana fontom Petersburg. Mitopejina luksuzna izdanja knjiga u zaštitnim koricama inače su traženi primjerci među kolekcionarima u svijetu pa je tako i ovo izdanje u 500 primjeraka rasprodano u trenu.

Priča je to o jednoj obitelji okruženoj vječnim zimama, gustim i zlokobnim šumama, duhovima i bogom odnosno đavlom zime Morozkom. U središtu obitelji i priče same nalazi se djevojčica Vasilisa Petrovna. “Vasilisa Petrovna je bila ružna djevojčica: tanka kao stabljika rogoza, dugih prstiju i pregolemih stopala. Oči i usta bili su joj preveliki za sve ostalo. Olga ju je prozvala žabom, bez imalo oklijevanja. Ali djetetu su oči bile boje gvozda za ljetne gromovite oluje, a široka usta, slatka. Znala je biti razborita kad poželi – i domišljata – do te mjere da bi njena obitelj razmijenila poglede, posve zbunjenje, kad god bi rekla razumu zbogom i utuvila si opet neku trknutu ideju u glavu.” Uz svu kontradiktornost njezina izgleda i karaktera, Vasja se od najranijeg djetinjstva ne može prilagoditi i izmiriti s hladnom i ograničavajućom društevnom zajednicom koja ženama namjenjuje samo dva moguća životna puta – konvent ili brak.

Odrastajući uz priče o Babi Jagi, Žar-ptici, Mrazu, Vasja može vidjeti stvorenja koja njezini bližnji ne mogu. Dane provodi u razgovoru s kućnim duhom domovojem, vodenom nimfom Rusalkom i ostalim mitološkim bićima koji čine svijet nevidljivih i odbačenih stanovnika daleke Lesnaje Zemlje (Лесная Земля). Poput svoje bajkovite imenjakinje Vasilise Premudre odnosno Prekrasne, djevojčica se hrabro suočava s demonskim bićima koji napadaju njezinu obitelj i zajednicu, bezkompromisno stavljajući dobrobit i sreću svoje obitelji ispred svih. 

Svladavši niz prepreka koje joj postavlja najbliža okolina, od pomajke Ane do baćuške Konstantina, Vasja se u zapletu romana sučava s najstrašnijim od svih, đavlom Morozkom i njegovim zlim bratom Medvjedom. “‘Ja sam Smrt’, polako reče Morozko. ‘Sad, kao i u početku. Jednom davno, rodih se iz umova ljudi. Ali ne rodih se sam. Kad prvi put ugledah zvijezde, brat stajaše pokraj mene. Moj blizanac. A moj prvi pogled na zvijezde bijaše i njegov.'”. I dok Mraz i Vasja uspostavljaju višeslojan odnos potaknut Vasjinom neukrotivom prirodom i nadnaravnim sposobnostima, Medvjed na kraju biva pobijeđen suočivši se s djevojkom koja ne pozanje strah.

Nanjušili su grad (Moskva) dugo prije no što su ga ugledali, onako magličastog od dima deset tisuća ognjišta, a zatim su se briljantne kupole – zelene i skerletne i kobaltne – nejasno ukazale kroz isparenja. Napokon im je pukao pogled i na sam grad , pohotan i prljav, poput krasotice ukaljanih stopala. Visoki zlaćani tornjevi ponosito su se kočili nad zdvojnom sirotinjom, a pozlatom optočene ikone motrile su, nedokučive, knezove i seljačke supruge kako im dolaze ljubiti ukočena lica i moliti se.

Hladni čovjek – mrazni đavao – stajao je nasred prostorije, i bar je njega mogla sagledati. Tamna, kuštrava kosa padala mu je do ramena. Zajedljivo je lice moglo pripadati dvadesetogodišnjem mladiću ili pedesetogodišnjem ratniku. Za razliku od svakog drugog muškarca kojeg je Vasja u životu vidjela, bio je golobrad – možda je to njegovom licu davalo taj čudan tračak mladolikosti. Oči su mu svakako bile stare. Kad pogleda u njih, pomisli: Nisam znala da išta može biti tako staro, a živo. Pomisao ju ispuni strahom.

“Ja imadoh čovječje lice”, reče Morozko. “Ali brat moj imaše medvjeđe lice, jer čovjeku je medvjed vrlo strašan. To je uloga mojeg brata; on stvara u ljudima strah. Nahrani se njihovim strahom, naždere se, pa spava sve dok opet ne ogladni. Nered ljubi nadasve; rat i pošast i požar noćni. Ali u davnini ga sapeh. Ja sam Smrt, i čuvar poretka stvari.”

Ne shvaćam što znači ‘prokleta’. Ti jesi. A zato što jesi, možeš ići kamo te volja, u mir, zaborav, ili ognjene jame, ali uvijek ćeš sama to izabrati.


Katherine Arden: Medvjed i slavuj, Mitopeja, 2018.

Napomena: Sve fotografije u tekstu preuzete su iz knjige Medvjed i slavuj u izdanju Mitopeje.

CategoriesPreporuke

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

4

mins
read

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.