Upomoć, pročitala sam sve knjige!

Prije nešto manje od mjesec dana, odlukom Kriznog stožera nadležnog za suzbijanje pandemije, zatvorene su sve knjižare i knjižnice diljem Hrvatske. Do tog dana, svakodnevno sam pratila obavijesti, sluteći da bi se tako nešto uskoro moglo dogoditi. Nije mi bilo svejedno. Kao ovisnica o čitanju koja prati sve književne novitete u izlozima knjižara i svoje slobodno vrijeme krati listajući knjige u knjižnicama, danima sam obilazila knjižnice i stvarala zalihe papira za čitanje i pisanje. Nadala sam se kako možda do zatvaranja neće ni doći jer većeg okupljanja u knjižnicama nikada nije bilo, zašto ih onda zatvarati? No, kao što sam već napomenula, knjižnice i knjižare su zatvorene, a mene je donekle smirila nagomilana zaliha knjiga uz uzglavlje kreveta i velika kućna biblioteka koja na svu sreću još uvijek nije pročitana u cijelosti.

Moja nervoza postajala je sve izraženija kako su se dani u izolaciji nizali u nepreglednu gomilu tjedna, a papirnate gomilice na noćnom ormariću proporcionalno postajale sve tanje i tanje. Slaba su utjeha bila napola pročitana Kuga Alberta Camusa i elektronsko izdanje Pekićevog Besnila. Tako sam jedne noći i zaspala, s rukom čvrsto prebačenom preko starog izdanja neuglednih korica s tamno otisnutim ćiriličnim slovima Camuseovog imena. Ujutro sam se probudila s ukočenom rukom koja je mirisala na starost i neizvjesnu noć. Čak sam uočila tragove lepre na blijedom centimetru kože, kao da je naslov slavnog romana magično napustio svoje fikcionalno utočište i odlučio se preseliti na drugi medij, medij moje kože. Naslov poznatog romana utisnuo je tintu u znojni razmazani otisak, poput pečata na bolesničkoj odori. KУГA…

Za prvu sam pomoć tada odlučila konzultirati dr. med. dr. med. Ostojića te svu svoju pažnju usmjeriti na čitanje Kliničkog pojmovnika kritičkog čitanja: Upomoć, pročitali smo knjigu! u izdanju Kulturtregera i udruge Kurziv.

Dr. med. dr. med. Ostojić jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, literoterapeut na ovim prostorima, koji je od 2008. do 2014. u svojoj ordinaciji na portalu Booksa liječio i onepismenjavao brojne čitatelje izmučene opasnim književnim dijagnozama. Sabrano je u knjizi niz pojmova odnosno povijesti bolesti, a svako od tih bolesti ilustrirano je pitanjem pacijenta i stručnim odgovorom doktora koji nudi lijek za pacijentov problem. Knjigu otvara zlokobna analiza stanja „Književnost je opasnija nego ikad“, a najveću opasnost u književnoj produkciji predstavlja kritičko čitanje budući da „kritičkim čitanjem čitatelj-ica apsorbira patološka značenja teksta i refleksivno ih povezuje sa širim kontekstom društva, svijeta ili sebe sama. Time stvara grubi rez u svojoj percepciji stvarnosti, rastvara značenjske pukotine i u svoj organizam pripušta izvore uznemirujućih spoznaja, poetskih trauma ili prozaičnih fizioloških bolova.

Za sve ljubitelje južnoslavenske književnosti, izdvojimo stoga nekoliko primjera čitateljske zaraze ovom opasnom literaturom, koja uz sve napore kulturnih politika da ju učine nedostupnom i/ili nerazumljivom današnjem prosječnom čitatelju, ipak uspijeva inficirati određeni broj čitatelja.

Tako se u poglavlju Burni raskid čitateljskog odnosa, zabrinuta čitateljica pita kako da prekine čitanje romana srpskog pisca Davida Albaharija, a da time ne povrijedi autora jer misli da će „netko iz ovog čitanja izaći slomljenog srca“. Doktor Ostojić odgovara: „Kako prekinuti vezu s Albaharijevim romanima? Nikako nemojte prethodno ući u odnos s drugom knjigom: tako se nećete moći posve koncentrirati na drugu knjigu, a odnos s Albaharijem bit će nepovratno narušen. Umjesto toga pokušajte suptilno namjestiti Albaharija nekom mlađem poznaniku. Jednom kad Albahari nađe utočište kod strpljivog i voljnog čitatelja, vi možete slobodno krenuti u potragu za sljedećom knjigom, a još možete očekivati bombonijeru od Albaharija, kojeg će gristi savjest jer je pobjegao (boljem) čitatelju.

Nesretnih čitateljskih sudbina je mnogo, od književne kritičarke koja zbog upale ukusnih pupoljka više ne može napisati negativnu kritiku, sumnjičavog čitatelja koji u liku usamljene Štefice Cvek iz romana Dubravke Ugrešić prepoznaje samog sebe, oboljelog čitatelja koji nakon čitanja Isušene kaljuže razvija neugodne simptome, pa sve do nesretnog domoljuba, koji nakon čitanja kolumni Barikade Borisa Budena, razvija ljevičarsku orijentaciju i postaje latentni liberal.

Vratimo se pred kraj ovog teksta aktualnom trenutku i povežimo današnju neknjiževnu pandemiju s opisanom književnom. Na predstavljanju pojmovnika Upomoć, pročitali smo knjigu! u književnom klubu Booksa, doktor Ostojić upitan je kako izgleda savršen svijet u kojem su svi izliječeni. Doktor Ostojić odgovara s lakoćom iskusnog znalca „To je svijet koji je okružen knjigama, ali nitko unutra ne čita“. Nismo li nadomak ovoj utopiji? Gradovi su trenutno puni knjiga, no one se nalaze u zatvorenim knjižnicama i knjižarama. Jer čitanje je opasno, ili kako bi doktor Ostojić upozorio: ne čitajte knjige ako baš ne morate!


dr. med. dr. med. Ostojić: Upomoć, pročitali smo knjigu! Klinički pojmovnik kritičkog čitanja, Kulturtreger i udruga Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Zagreb, 2018.

CategoriesIzdajica voli

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

4

mins
read

Begin typing your search above and press return to search. Press Esc to cancel.