Noć knjige 2020.

#sknjigomnisiizoliran

• Divna Zečević: Život kao voda hlapi (Izbor iz dnevnika 1961 – 2006.)

„Život kao voda hlapi“ izbor je iz dnevnika etnologinje i pjesnikinje Divne Zečević. Divna je svoj dnevnik ispisivala od 1961. do 2006. godine, čak punih 45 godina, a izbor predstavljen u šestotinjak stranica knjige „Život kao voda hlapi“ pročitala sam u jednom dahu, iako do tada život i djelo Divne Zečević nisam poznavala. Divna i ja dijelimo jednaki datum rođenja, fakultetsku diplomu, ali i bezbroj identičnih pitanja i nedoumica koje čine sudbine žena na našim prostorima tako bliskima. Zahvaljujući književnosti, jedan intimni dnevnik i gotovo opsesivna potreba da se vodi vlastito „knjigovodstvo života“, postaje i moja intimna biografija.

• Semezdin Mehmedinović: Autoportret s torbom

Zbirka kratkih priča i intimnih eseja s crtežima autora Semezdina Mehmedinovića „Autoportret s torbom“, nastala je u metrou jednog američkog grada, prilikom svakodnevnog putovanja na posao. Ova knjiga prepuna je tuđih lica i sudbina te neprestanih traganja pisca za vlastitim mjestom pripadanja. No, zahvaljujući čaroliji Semezdinovog pripovijedanja, „Autoportret s torbom“ postaje moj osobni priručnik za meditaciju i podsjetnik da u svakodnevici prepunoj buke ostavim malo mjesta za tišinu koja se slika riječima.

• Larisina pisma

Pisma djevojčice Larise Ivanovne Lavrenko doktor Antun Car pedeset je godina držao „u limenoj kutiji uspomena“. Larisina pisma pisana na ruskom jeziku te mnoštvo sitnica u kuvertama (slike poznatih osoba iz društvenog i kulturnog života, fotografije, razglednice gradova, pjesme i sl.) ukoričena su u izdanju Art Radinice Lazareti. Ova knjižica stigla je do mene također u kuverti, kao ljubavno pismo i intimna posveta, a sada ponosno stoji u kućnoj biblioteci uz omiljena izdanja ruskih klasika.